KADARE I SOLŽENJICIN
– Dokumenta o bezobrazluku bez presedana albanskog književnika Ismaila Kadare –
Piše: Prof. Dr Kaplan BUROVIĆ, akademik
Ako je Enver Hodža bio Stalin Albanije, književnik Ismail Kdare je bio njegova desna ruka, pa i Ždanov albanske književnosti. Ždanovizam Kadarea je očigledani. Da nije potrebno da citiram njegove ždanovske napise, članke, kritike protiv Džojsa, Foknera, Kafke, Dostojevskog, Šolohova, Bunjina, Pasternaka, Saharova, Jeftušenka?! Evo kako se na primer izražava protiv Aleksandra Solženjicina, godinu dana pre smrti Envera Hodže:
„Aleksandar Solženjicin…živi i radi sada u tvrđavi svetskih reaksionara, u SAD, u jednoj kući čiju je jednu polovinu pretvorio u crkvu…“1)
Ako je stvaranje Solženjicina „ultrareaksionarno“ (kako ga karakteriše Kadare još u naslovu svog članka!), zato što je protiv Stalina i stalinizma, protiv ateizma, a delo Kadarea, koji je do juče otvoreno bio za Stalina i stalinizam, koji je do juče rušio crkve, džamije, manastire i tećea, a danas sledi Solženjicina (!), pa nam traži da se svi Albanci prevere u katolike, zar nije isto toliko reaksionarno, štaviše i ultrareaksionarno?! Razlika izmedju Solženjicina i Kadarea je što Solženjicin ide svojim putem, dok ga Kadare sledi, znači ide na njegove stope, sa jednim zakašnjenjem od nekoliko dekada. Dok je Solženjicin originalan, Kadare je epigon. Dok je Solženjicin učinio što je učinio, ali druge nije optužio za reaksionare, Kadare je prethodno optužio druge za reaksionare i ultrareaksionare, zatim nam izađe i sâm ultrareaksionar i super-reaksionar. Dok Solženjicin ne traži da bilo ko u Rusiji promeni svoju veru, ni da se konvertira kao pravoslavan, kamoli kao katolik, jer je iskren i pošten, jer poštuje veroispovest drugih i za sve što čini je ubeđen, Kadare nije ni najmanje iskren, jer – kao musliman – nikada nije voleo katolike i hrišćane uopšte, ni katolike i hrišćane albanske nacionalnosti, kamoli one nealbanske nacionalnosti. Naprotiv, do juče ih je bezdušno proganjao, kao i njegov Enver Hodža (vršeni su i pogromi nad njima!), a danas, da bi se dodvorio, da bi se uljizio katolicima koji drže Nobelovu nagradu u ruke, pravi se većim katolikom i od Pape. Ima vremena što sam ja predvideo ovaj stav Kadarea, štoviše i džamiju, pa i teće njegovo, ali Kadare sa njegovim kolegama nisu mi dozvolili da to objavim.2)
Obratite pažnju na mržnju Kadarea protiv crkava i na izraz „u tvrđavi svetskih reaksionara, u SAD“! Godina je 1984! Sledeće godine je umro Enver Hodža. Činjenice su ove da je Kadare služio Enveru Hodži do smrti. Štaviše, kako ćete videti u nastavku, on mu služi i posle smrti, pa i dan-danas.
Kad smo već kod Aleksandra Solženjicina, vidite što kaže ovaj Kadare za njega sada, u 2000-toj godini:
„Prelistao sam preko desetine knjiga protiv Solženjicina, i gurnut uvek od prirodne solidarnosti među književnom braćom, nisam verovao nikada nijednu od tih laži koje se pišu za njega. Prirodno, ne verujem ni sada…“3)
Ko može da pročita ovo a da mu se ne smuči, da se ne gnuša?! Bezobraznik Ismail Kadare je sasvim bezočan, bezprizoran. Nema te kuote bestidnosti koju on neće prevazići! On se sada pravi kao da tim „desetine knjiga protiv Solženjicina“ nije pridodao i svoje članke, i svoje paskvile, i svoje knjige, kao da nije i on lajao protiv Solženjicina u horu sa autorima tih „desetina knjiga“…
Svojim bezobrazlukom Ismail Kadare je nadmašio sve bezobraznike sveta, sadašnjeg i proteklog. Moguće da ni budući svet neće roditi jednog većeg bezobraznika, jednog većeg bestidnika! Zato, ako Švedska Akademija nauka bude jednog dana dodelila kome Nobelovu nagradu za bezobrazluk, za bestidnost, za laži, prvi kandidat za to treba da bude Ismail Kadare.4)
___________________
1) KADARE, Ismail: KUJT I SHËRBEN SOT VEPRA ULTRAREAKSIONARE E SOLZHENJICINIT? (Kome služi danas ultrareaksionarno delo Solženjicina?),- list DRITA, Tirana, 05. februar 1984, str. 15, kol. III.
2) BUROVIĆ, Kaplan: SOLŽENJICIN I KADARE,- rukopis, zatvor u Burelju, 18. februar 1984. Čuva se u aršivi „KAPLAN BUROVIĆ“, predata na čuvanje Universitetskoj biblioteci u Ženevi.
3) KADARE, Ismail: RA KY MORT E U PAMË (Dođe ova smrt i videsmo se),- Tirana 2000, str. 172.
4) BUROVIĆ, Kaplan: PRAVO LICE ISMAILA KADARE,- srpsko izdanje, Ženeva 2001, str. 73-74. Ova je knjiga sprva objavljena na albanski jezik, Ženeva 1992, zatim i na francuski, Ženeva 2001. Sva izdanja su Enverovci pokušali da prikupe i spale, a njihove jugoslovenske kolege su ih u tome svestrano pomagali. Sada se ova knjiga sprema za izdanje na engleskom i nemačkom jeziku. Tim povodom objavljujemo ovaj fragmenat o odnosu Kadarea prema Solženjicinu.- REDAKTOR.